Nakon što je krajem 2006. godine u Prideu poražen od Gegarda Mousasija, krenuo je senzacionalan niz Hectora Lombarda. On je do kraja 2011. godine, kad je potpisao za UFC, upisao 23 pobjede i jednu neodlučenu borbu. 18 pobjeda u tom nizu ostvario je prekidom, a posebno je impresivan bio u Bellatoru, čiji je postao prvak srednje kategorije. Kod njih je slavio osam puta, od čega je sedam puta nokautom, četiri puta u prvoj rundi.
Titulu srednje kategorije osvojio je na Bellator 12 priredbi, osvajanjem turnira s tri pobjede u tri mjeseca. Posljednju od njih ostvario je protiv Jareda Hessa. Lombard je u navedeno vrijeme bio poznat kao borac koji se konstantno kretao prema naprijed, a rijetko tko je mogao odoljeti njegovim udarcima.
Jaya Silvu, borca kojeg smo upoznali kao kasniju KSW-ovu zvijezdu, nokautirao je za samo šest sekundi.
Nije bolje prošao niti Falaniko Vitale. On je ipak izdržao do treće runde, no onda je tamo jednim udarcem poslan u zemlju konfuzije. Ukratko, odjednom nije znao što ga je snašlo.
Posljednja Lombardova borba prije prelaska u UFC bila je međukategoriji protiv iskusnog Trevora Prangleya. Bio je to još jedan impresivni nokaut.
U UFC-u je krenuo s dva poraza podijeljenim sudačkim odlukama u prve tri borbe, da bi se onda spustio u velter gdje je upisao tri pobjede u nizu te je smatram kandidatom za titulu prvaka. Ipak, treća pobjeda u tom nizu mu je poništena zbog dopinga, a onda je krenuo i njegov pad. UFC je napustio sa šest poraza u nizu, po čemu je u povijesti UFC-a od njega gori tek BJ Penn.
Ipak, pamtimo vrijeme kad je dominirao. U gore spomenutih pet godina savladao je mnoga eminentna imena poput Briana Ebersolea, Jesseja Taylora, Alexandra Šlemenka, Kaliba Starnesa i Jamesa Te Hune, a njegovu moć upoznao je Damir "Dado" Mihajlović.
