K1 i Boks

Hoće li boks zaista biti uklonjen s Olimpijskih igara? AIBA je stjerana u kut, mora djelovati odmah!

Bakhodir Jalolov vs. Richard Torrez Jr

 Elif Ozturk Ozgoncu/ANADOLU AGENCY/Anadolu Agency via AFP
Što se treba promijeniti da amaterski boks ne izgubi status olimpijskog sporta?

Amaterski boks nalazi se na najnižim granama otkako jurisdikciju nad njime posjeduje AIBA organizacija, osnovana 1946. godine. Međunarodni Olimpijski Odbor uklonio je boks s programa Olimpijskih igara 2028. godine u Los Angelesu, zajedno s dizanjem utega i modernim petobojem. Priliku za vratiti se na program dobit će 2023. godine, kad će Vijeće ponovno zasjedati. Moderni petoboj svoj će problem riješiti zamjenom jahanja za neki drugi sport, dizanje utega mora u idućem razdoblju smanjiti broj pozitivnih doping testova, dok je kod boksa situacija delikatnija. AIBA mora dovesti u red cijelo upravljanje boksom, no u prvom redu probleme sa suđenjem i dvojbenim te čak i češće kontroverznim odlukama. Iste nisu rijetkost, one su nažalost postale pravilo.

Odluke sudaca vrlo često su nekonzistentne pa tako viđamo potpuno različita bodovanja između pet sudaca koji gledaju isti meč, iako to zapravo nije krucijalno sve dok tu ne postoji nešto više. Puno puta svjedočili smo odlukama koje nikako ne pristaju uz ono što smo gledali u ringu, a nerijetka su i „vraćanja duga“, odnosno bodovanje u korist nekog borca nakon što je sudac iz države tog boksača nešto ranije bodovao za sučevog sunarodnjaka. Pod vraćanja duga misli se i na situaciju gdje nekog boksača sudac zakine pa ide to kasnije kompenzirati odlukom u korist njegovog sunarodnjaka. Mnogi suci se međusobno poznaju. Ako ne suci, onda ljudi iz čelništva raznih saveza i tu nastaju problemi. Posebno kad su u pitanju neke jače sportske sile ili države koje imaju ljude u najjačim tijelima AIBA-e.

Netko tko već dugo vremena svjedoči tome svemu je naš najpoznatiji trener Leonard Pijetraj. On se kroz godine vođenja boksača na natjecanja, kako svojih klupskih, tako i reprezentativnih u vrijeme dok je bio izbornik, nagledao uistinu svega. Zbog toga smo odlučili ovim putem zatražiti njegovo mišljenje o odluci koja bi boks mogla udaljiti s najveće sportske smotre. Odgovor koji smo dobili zapravo je u skladu s onim što proteklih dana možemo vidjeti u komentarima spomenute odluke.

"AIBA probleme ima odavno. Pristrano suđenje je tu zapravo otkako boks postoji. Ne može se niti odrediti je li korumpirano, namješteno, ciljano ili je greška sudaca. Nekad je vidljivo i zna se kad se nekoga preferiralo. Kad gledam i razgovaram sa sucima, a 30 sam godina u sportu, ne vidim da će se to lako riješiti. Tu ima i puno neznanja. To su većinom ljudi koji vole boks, a ovo im je prilika da besplatno putuju svijetom i druže se. No, jako ga slabo prate jer većinom imaju neke svoje poslove. Ne vidim ništa loše u tome što vole putovati po velikim natjecanja, no oni svi su jako loše educirani. Nije lako suditi, nemojte misliti da je lako donijeti odluku. No, u razgovoru s tim ljudima vidiš da imaju vrlo čudne zaključke o boksu te niti sami nisu sigurni što su pravi kriteriji“, rekao nam je Pijetraj.

Naravno, glavni problem ipak nisu sama bodovanja. Bodovi se dodjeljuju u još nekim sportovima poput gimnastike, umjetničkog klizanja ili skijaških skokova te uvijek bude onih nezadovoljnih ili onih koji misle da su njihovi favoriti bili bolji od konkurenata . Problem je u tome kad se to radi s namjerom, odnosno kad je poraz zacrtan već prije samog ulaska u ring. Svjestan je toga naravno i naš trenerski mag, uz dodatak svog mišljenja o tome može li boks pasti toliko nisko da ga više ne gledamo na Igrama.

"Tamo gdje ljudski faktor odlučuje su uvijek moguće greške, ali ovdje govorimo o namjeri. Kad je neki meč blizu nikad ne možeš reći da je netko pokraden. Ono o čemu međunarodni odbor govori su mečevi gdje svi vide da je meč otišao na jednu stranu, a suci su dali nekome drugom. Uvijek su vladali neki lobiji u boksu i to će se teško promijeniti. Moguće je da se boks zbog toga ukloni s Igara, ali ne vjerujem u to. Mislim da je ovo više opomena kakvu je jednom imalo i hrvanje. Nažalost, toliko afera koliko je imao boks, kad je suđenje u pitanju, mislim da nitko nije imao“, otvoreno je iznio mišljenje o sportu u kojem je cijeli život.

Najviše repova u olimpijskom boksu ostalo je nakon Igara 2016. godine u Rio de Janeiru. Prvi skandal dogodio se već tamo na licu mjesta, kad je Irac Michael Conlan u četvrtfinalu poražen od Vladimira Nikitina iz Rusije. Od svih ljudi koji su uz objektivan stav gledali meč, vjerojatno su jedino trojica od petorice sudaca vidjeli Rusa kao pobjednika. Tadašnji svjetski prvak je eliminacijom iz turnira ostao bez medalje. Taj meč bio je najistaknutiji među još nekoliko čudnih odluka, a sve je rezultiralo suspenzijom svih sudaca te oduzimanjem AIBA-i prava na upravljanje olimpijskim boksom. Iako su suci suspendirani, nije se puno toga promijenilo. Između dvaju Igara bilo je još kontroverznih odluka na velikim natjecanjima, poput one kad je na Svjetskom prvenstvu u Jekateringu britanskom boksaču Frazeru Clarkeu, za „zelenim stolom“, oduzeta pobjeda nad domaćim predstavnikom Maximom Babanjinom. Clarke je tada slavio u jednom izuzetno izjednačenom meču, kakvih na velikim natjecanjima ima veliki broj, a AIBA je tada minorizirala mišljenje sudaca čiji je posao da takav meč presude, poništavanjem njihove odluke.

Na kraju je istraga boksačkog turnira u Rio de Janeiru povjerena Richardu McLarenu, čovjeku koji je prije nekoliko godina razotkrio veliki ruski doping skandal. McLaren je došao do nekih saznanja, posebno u vezi poslova tadašnjeg čelnika AIBA-e, Francuza Karima Bouzidija. Početkom jeseni ove godine pisalo se čak i o mogućem oduzimanju olimpijskog zlata Tonyju Yoki, pobjedniku turnira u super teškoj kategoriji te danas uspješnom profesionalcu, ali za sada je stalo na tome.

Igre u Tokiju održane su bez AIBA-e te uz manje kontroverzi, no i dalje je bilo nezadovoljnih. Iz hrvatskog tabora dolazilo je veliko nezadovoljstvo porazom Luke Plantića, no tu ne možemo govoriti o namještaljki. Ako je i bilo kontroverzno, onda je tu bio problem upravo u toj neusuglašenosti kriterija koje je Pijetraj spomenuo. Boksački suci nisu profesionalci, odnosno nisu AIBA-ini zaposlenici koji od toga žive. Amaterski boks to si ne može priuštiti. Čak i suci profesionalnog boksa na najvišoj razini rade za honorare. Suviše je minoriziran onaj dio sporta gdje se nalaze oni čije mišljenje je izuzetno važno, nekad i krucijalno. Ljudi koji donose ili oduzimaju medalje, svojim odlukama usmjeravaju karijere te koji samim time imaju najveću odgovornost.

Boks s razlogom nosi nadimak „slatka znanost“, a jasno je da niti jednu znanost nije lako savladati. Kako u praksi, gdje boksači za dobar rezultat provode tisuće sati treninga u dvorani, tako i u teoriji, što je onaj dio koji bi suci morali imati „u malom prstu“. Oni bi morali znati prepoznati svaki segment meča, a ne samo brojati udarce ili gledati tko ima inicijativu u ringu.

Što AIBA može tu promijeniti? To je jako teško zaključiti. Vjerojatno bi trebalo puno detaljnije istraživati, a onda kažnjavati suce čije odluke nisu donesene isključivo na temelju onoga viđenog u ringu. Sankcijama i posljedicama takvih odluka može se dovesti neke stvari u red. Naravno, ako je to AIBA-i u interesu. Trebalo bi stvoriti tijelo koje bi držalo kontrolu, a onda je najvažnije da ono bude u potpunosti nezavisno i realno te naposljetku strogo i neumoljivo.

Vratit ćemo se kratko na još jedan segment koji Pijetraj smatra vrlo važnim, a tiče se današnjeg sporta u cijelosti. Svima je jasno da se publika mijenja te da nove generacije imaju neke drugačije afinitete. Tu se onda pojavljuju i vodeći ljudi sličnih smjernica, ali i oni koji posjeduju novce te koji su iste spremni uložiti.

"Na Olimpijske igre sve više ulaze sponzorski sportovi. Sportovi koji su isplativi, oni gdje sponzori apsolutno sve plaćaju, a toga u boksu nema. Boks je tamo još samo zbog tradicije. Vremena se mijenjaju i dolaze neki novi ljudi. "Štreberi" i "šminkeri" koji danas vode sport, oni ne vole tučnjavu, ne vole frajere. A boksači su frajeri. Oni vole štrebere, miroljubive humanitarce, a i to je sve prikriveno. Mnogi ljudi u tim strukturama ne vole boks. S druge strane, ja se nadam da ga publika voli i da će lobirati da boks ostane“, još je jedno zanimljivo razmišljanje, na koje se nadovezao svojevrsnim zaključkom, odnosno onim što bi se nekako trebalo promijeniti:

"Nažalost, naš sport ovisi o sucima koji su „na papiru“ nezavisni i koji su vjerojatno ljudi koji, u cijelom ovom sportu, najmanje znaju o boksu. Mi nemamo suce profesionalce. Da bi bio sudac ti moraš pratiti boks u velikoj razini. Morate biti stručnjak u rangu trenera, svaki dan u boksačkoj dvorani. Gledati sparinge, slušati trenere i razmišljati kao sportaš. To vam treba da biste mogli donositi odluke. Ti ljudi svojim odlukama uništavaju karijere, oni nemaju percepciju vrhunskog sporta te ne razlikuju vrhunskog profesionalca i rekreativca. Lošom odlukom radiš štetu onome koga si zakinuo, ali isto tako i onome kome si poklonio. Vi biste kao sudac trebali biti fleksibilni i snalažljivi pri donošenju odluka da bi mogli raditi taj posao na pravi način."

Zaključak je jasan. Pred AIBA-om je težak posao. Ako je uistinu riječ samo o opomeni, nju svakako treba shvatiti ozbiljno. Ljubitelji borilačkih sportova ne žele nakon turnira raspravljati o sudačkim odlukama ili čitati o njima. A iste su u posljednje vrijeme boksače bacili u prvi plan. Tako se nakon Rio de Janeira najviše pričalo o Michaelu Conlanu, više nego o osvajačima zlata ili nekim sjajnim mečevima koji su na turniru viđenu. Suci moraju prestati biti „zvijezde“ sporta. Oni moraju biti nevidljivi“, oni koji će meč presuditi onako kako su apsolutno svi vidjeli ili koji će, na račun svoje stručnosti, presuditi tko je u nekim neizvjesnim mečevima ipak napravio više, odnosno tko je nadmašio svog protivnika u lovu na pobjedu. Vraški je težak posao to osigurati, ali čini se da im MOO ovog puta nije dao izbora. Boks je potrebno dovesti u red, a u to se nažalost mora krenuti sad kad je voda već došla do grla.

Linker
08. svibanj 2022 06:04