Trenutni britanski teškaški prvak Fabio Wardley (17-0-1, 16 KO) i brončani olimpijac Frazer Clarke (8-0-1, 6 KO) sinoć su fanovima boksa ponudili izrazito dobar i kompetitivan meč. Britanska sportska javnost ovaj meč stavlja u rang s onim između Anthonyja Joshue i Dilliana Whytea koji je održan 2015. za iste spomenute titule. Borba je ostvarena u zajedničkoj suradnji relativno mlade promotorske kuće Boxxer i medijskog giganta Sky Sportsa. Na istoj priredbi na prelimsima nastupio je i naš Alen Babić koji je upisao pobjedu tehničkim nokautom. 13 tisuća ljudi je napunilo londonsku O2 Arenu te je spektakl predvođen boksačima iz Ipswicha i Burtona na Trentu mogao početi.
Odmah u prvoj rundi smo vidjeli akciju s obje strane, dok druga runda zasigurno je pripala prvaku Wardleyju koji je serijom razornih udaraca s naglaskom na zadnji kroše uzdrmao izazivača. Clarke je bio prinuđen kretati se unatrag te izbjeći "power" udarce.
U trećoj rundi Wardley je nakon Clarkeovih kratkih udaraca imao problema s krvarenjem iz nosa, ali je sredinom runde vratio kontrolu dugim direktima. Četvrta runda je protekla relativno mirno, dok je u petoj rundi prvak bacio izazivača u nokdaun. Uspio je Clarke nekako ustati i pribrati se. Šesta runda prvom je polovicom protekla u kontroli prvaka koji je direktima i zadnjim aperkatom izazivao nesigurnost kod Clarkeovog koračanja prema naprijed. Druga polovica runde je pripala izazivaču koji je prvi puta u meču intenzivnije počeo koristiti kratke aperkate iz klinča.
U sedmoj rundi brončanom olimpijcu je oduzet bod zbog udarca ispod pojasa, no nakon te greške uspio je ostatak runde "okrenuti na svoj mlin". Ostatak borbe većim dijelom pripao Clarkeu koji je raznovrsnim kombinacijama uspio ugroziti prvaka. Wardley je imao gadnih problema s nosom te je doktor pozvan u desetoj rundi kako bi ga pregledao. Nakon odobrenja za nastavak Clarke je prisilio prvaka da traži borbu u klinču. Umor je bio primjetan kod prvaka. Brončani olimpijac u prvoj polovici meča je radio monotone serije, dok sredinom meča mijenja tzv. "gameplan" odnosno prilagođava se visokom gardu Wardleyja te počinje koristiti raznovrsnije serije udaraca. Posljedično to je se pokazalo kao vrlo dobro jer je Wardley spuštao svoj gard češće nego prije uvođenja tog "tehničkog epiteta" Clarkea. U posljednoj 12. rundi prvak je bio gadno uzdrman od desnog "swinga" no uspio je uz pomoć konopaca ostati na nogama. Proporcionalno približavanju zadnje runde publika se sve više "galvanizirala" bilo prema jednom bilo prema drugom protagonistu ove priče.
Jedan sudac je meč bodovao 114-113 u korist Wardleyja, drugi 115-112 u korist Clarkea dok treći je sudac na svoju karticu napisao 113-113 te je borba podijeljenom odlukom upisana kao neriješena.
Inače tzv. "britanska titula" je prestižna titula na Otoku te predstavlja svojevrsni "utabani" put ka svjetskom tronu. Navedenu titulu su osvajali brojni veliki britanski boksači poput Lennoxa Lewisa, Tysona Furyja, Anthonyja Joshue, Billy Joe Saundersa... Službeno naziv titule je "Lonsdale Belt", a tijelo koje sankcionira mečeve za tu titulu zove se British Boxing Board of Control (BBBofC). BBBofC kao tijelo regulira profesionalni boks u Velikoj Britaniji. U većini slučajeva tu titulu prati još jedna titula po nazivu "Commonwealth title" (titula bivših britanskih kolonija), dok regulirajuće tijelo te titule se zove Commonwealth Boxing Council. Ono je u određenom podređenom položaju u odnosnu na BBBofC, odnosno pragmatično rečeno često slijede upute britanskog regulirajućeg tijela. Na prvu ovo djeluje jako komplicirano, ali ako uzmemo u obzir da je cijela boksačka legislativa takva te da Velika Britanija počiva na ostatcima imperijalizma ova "sportska politika" postaje mrvicu jasnija.
