Zarade uspješnih sportaša često su predmet rasprave među fanova. Nerijetko se ističe kako su sportaši ‘‘debelo precijenjeni‘‘ u odnosu na neka druga esencijalna zanimanja i pozive. Precijenjenost nije slučaj među MMA borcima. Naprotiv, većina smatra kako su borci potplaćeni.
Ipak, u odnosu na mnoge ‘‘obične poslove‘‘, MMA borci ipak dobro zarađuju. Međutim, život jednog profesionalnog sportaša, a naročito borca, nije nimalo lak. Brojna odricanja od malih nogu, žrtve, a zatim ogromni pritisci i posljedice na fizičko, ali i mentalno zdravlje, sastavni su dio jedne profesionalne sportske karijere.
Nebrojeno je sportaša koji su se mučili s depresijom i raznoraznim psihičkim problemima, ponekad tijekom samih karijera, a nerijetko i po završetku sportske priče. Očekivanja su iz dana u dan velika, a strah od neuspjeha još veći. Neuspjesi su nerijetko neizbježni i tada dolazi do najvećih iskušenja. Više o tome progovorila je i Miesha Tate, nekadašnja prvakinja UFC-ove bantam kategorije. Miesha je otkrila kako je nekoć vodila velike mentalne bitke, ali uspjela je spoznati kako je život ipak nešto više od sportskih rezultata, uspjeha i neuspjeha.
‘‘Osjetite nešto poput duhovne ugode kad shvatite da je život puno više od pobjeda i poraza. Poželite se izdići iznad toga i ne biti definirani pobjedama i porazima, a to je nešto čemu ja težim. Ako ste ikada pogledali dokumentarac ‘The Weight of Gold‘ (‘Teret zlata‘), to je jako dobar dokumentarac i preporučam da ga pogledati. Radi se o olimpijcima i o tome kako cijeli svoj život posvećuju karijerama. Nakon što karijera završi, nikog više nije briga za vas i što onda slijedi? Nitko vam ne pridaje previše pažnje, osim ako eventualno niste osvojili zlato. Čak i osvajači srebra ne dobivaju nikakvu pažnju, jer ‘ipak je to srebro‘. Ljudima je stalo samo do zlata. Kada odgajamo djecu na taj način, dopuštamo sebi da postanemo takvi i da smo dobri samo onoliko koliko smo dobri u našem posljednjem nastupu.‘‘, započela je Tate za MMA Junkie Radio, a zatim je detaljnije progovorila o promjeni svog ‘‘mindseta‘‘.
‘‘Kad sam pobjeđivala, bila sam pobjednica. Ali kad sam gubila, onda sam luzer. To nije bio dobar način za ići kroz život i ponekad vas navodi na suicidalne misli. Može vam izazvati ovisnost o sportu na način da razmišljate: ‘Izgubio sam u posljednjem meču, jedini način da to popravim je pobjeda‘. To je kratkovidan način gledanja, jer što se događa ako ne pobijedite ni u sljedećem meču? Što ako kopate ruku i pokapate samog sebe? Možda palite svijeću na oba kraja i idete ka tome da izgorite. To su situacije gdje borci obolijevaju mentalno i stvaraju suicidalne misli. Previše se vežemo za ishod i zaboravljamo da je trud važniji od samog ishoda. Mi kao društvo ne njegujemo takav način razmišljanja i trebat će nam kulturološka promjena. Voljela bih da sportaši shvate kako je život više od samog sporta. Postoji život i nakon sportske karijere. Morate se naučiti balansu kako biste shvatili svoju vrijednost koja nadilazi sport.‘‘, dodala je Miesha.
Zanimljiv je ovo osvrt od strane legendarne UFC-ove borkinje. Mentalni problemi stalan je problem među vrhunskim sportašima, naročito umirovljenim. Dobra je stvar da je Miesha Tate dobila spoznaju kako uistinu postoji život nakon sportske karijere i očito je spremna za sve ono što će uslijediti nakon odlaska u mirovinu. Nadamo se da će ostati na pravom putu.
