‘U hladnjaku je bilo samo par stvari, Habib je bio najglasniji oko toga. Danas oni pomažu siromašnima‘

Abdulmanap Magomedovič Nurmagomedov rođen je 10. prosinca 1962. godine u selu Sildi, u Dagestanu (tada unutar SSSR‑a). Već od malih nogu trenirao je hrvanje, kasnije judo i sambo – sportove koje je usavršavao dok je služio u sovjetskoj vojsci. Diplomirao je na Ekonomskom i trgovačkom sveučilištu u Poltavi 1987. godine, a uz to postao i svjetski priznat trener, s time da je 2019. godine upisan u Rusku knjigu rekorda kao najuspješniji trener combat samba.

Opraštajući se od života 3. srpnja 2020. godine u Moskvi, preminuo je od komplikacija uzrokovanih koronavirusom, u 57. godini života.

Abdulmanap je bio glavni trener u timu Eagles MMA i nacionalnom timu Dagestana, odgojivši čitav niz svjetskih combat sambo i MMA prvaka. Među najistaknutijima su naravno njegov sin Habib Nurmagomedov, bivši UFC prvak lake kategorije, i Islam Mahačev, aktualni UFC prvak.

Neki od drugih boraca iz njegovog tima su: Usman Nurmagomedov, Umar Nurmagomedov, Abasgadzhi Magomedov, Rustam Habilov i drugi, svi nositelji svjetskih titula u sambu ili s nastupima u UFC-u i Bellatoru.

Izrastanje u siromašnim i zahtjevnim uvjetima Dagestana oblikovalo je disciplinu njegova tima. Slabiji materijalni uvjeti nisu ih zaustavili, mladi borci svakodnevno su trčali po planinama, trenirali s kamenjem, pa čak i s medvjedima.

Na stranici Red Corner MMA pojavila se rijetka snimka u kojoj Abdulmanap odgovara na pitanja studenata Financijskog koledža u glavnom gradu Dagestana, Mahačkali. Između mnogih, jedno pitanje bilo je - kako je to biti otac prvaka? Evo što je odgovorio:

- Povezat ću ovo pitanje s pitanjem kako je to biti prvak.

- Živjeli smo nas 14 u studentskom domu. Sedmorica nisu imali roditelja, ili majku ili oca. Bili su moji rođaci. Dvojica su imali roditelje koji su živjeli odvojeno. Samo četvorica od nas 14 odrasla su s ocem i majkom.

- Bilo je trenutaka kada bi u hladnjaku ostalo samo ovčje masti, limun i još par stvari. Habib je bio najglasniji oko toga. Govorio bi: "Oče, vrijeme je da idemo po hranu, da idemo u grad, da posjetimo roditelje."

- Ja sam morao voziti tamo, kupovati hranu, angažirati kuhara, da pazim da svi obraćaju pažnju na obrazovanje. Imali smo dečke i na sveučilištu i ovdje na koledžu za financije. Ja bih po cijeli dan pazio na petoricu ili šestoricu dečkiju.

- Danas, šestorica iz našeg kluba zajedno zarađuju 12 milijuna dolara godišnje. Kakav je osjećaj biti prvak i zarađivati toliko novca? Oni pomažu graditi ceste, otvarati vrtiće, dvorane, pomažu siromašnima, i ovdje i u Africi.

- Kakav je to osjećaj? Možete sami donijeti zaključke. Sve je to rezultat napornog rada i obrazovanja. Ništa nam nije bilo dano, samo naporan rad i obrazovanje. To bi bio moj savjet vama.