UFC

KOMENTAR: Francis Ngannou zadao je mnoštvo snažnih udaraca, ali najsnažnijim je udario po UFC-u

Francis Ngannou

 USA TODAY Network/ddp USA/Profimedia
Donedavni prvak UFC-ove teške kategorije napravio je potez vrijedan pohvale

‘‘Njegovi udarci ekvivalentni su snazi od 96 KS (konjskih snaga). To je kao da vas udari Ford Escort koji ide najvećom mogućom brzinom.‘‘, objašnjavao je Dana White 2018. godine uoči UFC 220 eventa, a pomalo je zvučao kao zaljubljeni dječak dok je opisivao snagu Francisa Ngannoua.

Tada 32-godišnji Ngannou imao je ogroman potencijal postati nečim za čime je UFC dugo vapio, a to je megazvijezda u teškoj kategoriji. Stipe Miočić bio je u tim trenucima vladar UFC-ove teške kategorije. Iako je Miočić bio u nizu od pet uzastopnih pobjeda, a u tih pet pobjeda naredao je legende poput Marka Hunta, Andreija Arlovskog, Fabricija Werduma, Alistaira Overeema i Juniora dos Santosa, to nije bilo dovoljno da ga UFC uspije ispromovirati kao veliku zvijezdu.

Činjenica da je svu petoricu navedenih porazio nokautom, a samo je Mark Hunt izašao iz prve runde, također nije bila dovoljna da Stipe privuče interes kakav su nekoć privlačili Brock Lesnar, Ronda Rousey itd. Skromni Stipe Miočić jednostavno nije tip borca koji će se razbacivati prozirnim ‘‘trash talkom‘‘ na konferencijama za medije i nikad se nije volio previše medijski eksponirati. UFC takve borce ne zna približiti široj publici i Francis Ngannou postao je njihovim glavnim adutom za svrgnuti Miočića s trona.

Francis Ngannou trebao je ‘‘spasiti UFC‘‘ od dosadnjikavog Miočića i bio je na putu da postane novom UFC-ovom ‘‘zlatnom kokom‘‘:

193 centimetra visoki Kamerunac s rasponom ruku od 211 centimetara posjeduje fizički izgled poput nekakvog superjunaka. Ali nije Ngannou samo izgledao zastrašujuće, nego se tako i borio unutar kaveza.

Šest pobjeda u šest UFC nastupa upisao je Ngannou prije prvog obračuna s Miočićem, a svih šest pobjeda upisao je prekidom. Anthonyja Hamiltona prisilio je na predaju ‘‘kimurom‘‘, a ostalih pet protivnika porazio je uglavnom brutalnim nokautima. Posebno brutalan bio je nokaut protiv Alistaira Overeema.

Ngannou je legendarnog ‘‘Reema‘‘ pogodio lijevim aperkatom i ostavio ga je bez svijesti nakon samo minutu i 42 sekunde borbe. Time je došao do prvog napada na titulu, a Dana White i UFC nestrpljivo su iščekivali taj meč u nadi da će Ngannou sličnu stvar napraviti i Miočiću. Veliku pažnju i poseban tretman uživao je Ngannou od strane UFC-a, ali Stipe Mioćić svima im je priredio ‘‘hladan tuš‘‘.

Miočić je uništio UFC-ov plan za Ngannoua:

Razotkrio je Stipe sve rupe u igri Francisa Ngannoua, školovao ga je svojim hrvanjem i kontrolom u parteru, a do pobjede je došao uvjerljivom jednoglasnom odlukom sudaca (50-44 x3). Posebno je ‘‘ubadala u oči‘‘ statistika četvrte runde. Mioćić je pogodio ukupno 82 udarca u toj rundi, a Ngannou niti jedan jedini.

‘‘Predator‘‘ se pravdao da je puno naučio u toj borbi i pola godine kasnije imao je priliku potkrijepiti svoje izjave nastupom protiv Derricka Lewisa. Nažalost, Ngannou je izgledao još lošije nego u meču protiv Miočića. Uplašen, rezerviran i neprepoznatljiv bio je do tada zastrašujući Kamerunac, a Lewis je pobijedio u meču koji mnoge pamte kao jedan od najlošijih u povijesti UFC-a.

‘‘Užas. Mislim da se jako brzo izdigao, a pobjeda protiv Alistaira Overeema katapultirala ga je u visine. Svi su pričali o njemu, a ja sam mislio da je on sljedeća velika stvar. Mislim da ga je ego uvelike koštao. Mogu vam potvrditi da je platio danak svom egu. Iste minute kad vam se to počne događati u ovom sportu, vidite što se dogodi. Počnete se raspadati. Imao sam neke osobne sastanke s njim, a bilo je vidljivo da je njegov ego izvan kontrole. Prije meča s Miočićem otputovao je u Francusku, jedno vrijeme nije niti trenirao i vidjeli ste rezultate. Zatim se vratio treninzima, ali ego ga je svladao.‘‘, žestoko je Dana White kritizirao Francisa Ngannoua, nešto više od pola godine nakon što je u ‘‘zaljubljenom‘‘ tonu pričao o njemu.

White se očito razočarao u svoj Ford Escort i odrekao ga se nakon što ga je dvaput ‘‘izdao‘‘. Istina da se Francis Ngannou previše uzvisio nakon pobjede nad Overeemom, ali krivicu tu snosi i UFC. Oni su bili uvelike zaslužni za podizanje njegovog ega, iako su analitičari upozoravali da Miočić definitivno posjeduje oružja za neutralizirati Ngannoua i da ne trebamo ‘‘srljati kao guske u maglu‘‘ kad su u pitanju zaključci kako je Ngannou nepobjediv.

Francis je kroz poraze od Miočića i Lewisa prepoznao na čemu mora poraditi, ali prepoznao je još bitniji detalj. Ngannou se uvjerio da će ga UFC cijeniti samo dok vide korist u njemu, a prvom prilikom okrenut će mu leđa. Francis se vjerojatno duboko razočarao, ali to je bila spoznaja i proces sazrijevanja kroz koji je morao proći.

Sabrao se Ngannou nakon dvije blijede izvedbe, a u kavez se vratio već u 11. mjesecu 2018. godine. Samo 45 sekundi trebao je da porazi Curtisa Blaydesa drugi put u svojoj karijeri, a tri mjeseca kasnije nokautirao je legendarnog Caina Velasqueza nakon 26 sekundi borbe. Junior dos Santos izdržao je 71 sekundi, a Jairzinho Rozenstruik punih 20. Ngannou se preporodio i UFC mu je pružio novu priliku za svrgnuti Miočića s trona.

Kamerunac je najavljivao puno bolju izvedbu nego u prvom međusobnom obračunu i obećao je veliki napredak. Ovaj put je Ngannou potkrijepio svoje tvrdnje i Miočić je završio nokautiran nakon 52 sekunde druge runde. UFC je u trećem mjesecu 2021. godine dobio ono čemu su se nadali još početkom 2018. godine. Ngannou je napokon opravdao svoj potencijal i teška kategorija dobila je publici puno interesantnijeg prvaka od skromnog i povučenog, neki bi rekli ‘‘dosadnog‘‘ Miočića.

Ali UFC nije računao na jedan bitan detalj. Odnos sa svojom novom ‘‘zlatnom kokom‘‘ narušili su još 2018. godine. Ngannou je poradio na svojim nedostacima, postao je skromniji, javno se zahvalio i Miočiću kojeg je nazvao velikim prvakom, ali nije Francis zaboravio kako se White ponio prema njemu nakon dva uzastopna poraza. Tenzije su kulminirale samo nekoliko mjeseci kasnije.

Meč za privremenog prvaka teške kategorije između Ganea i Lewisa uništio je odnos Ngannoua s UFC-om:

Naime, četiri mjeseca nakon što je osvojio titulu, UFC je okrunio i privremenog prvaka teške kategorije. Privremene titule obično se uvode kad prvak nije u mogućnosti boriti se na dulje vrijeme zbog ozljede ili dulje vrijeme nije branio titulu zbog nekih drugih opravdanih razloga. Četiri mjeseca daleko su od vremenskog perioda koji se smatra dugom inaktivnošću.

Ciryl Gane i Derrick Lewis borili su se za titulu privremenog prvaka, a kasnije su procurile detaljnije informacije iz od strane Francisovog tima. UFC je inzistirao da Francis titulu brani u osmom mjesecu, ali Ngannou se nije mogao adekvatno pripremiti za nastup u osmom mjesecu i tražio je odgodu za deveti mjesec. UFC je tu odlučio primijeniti silu i svejedno su okrunili privremenog prvaka.

‘‘Sjećam se svog meća za privremenu titulu protiv Jairzinha Rozenstruika. Oh, samo malo‘‘, sarkastično je reagirao Ngannou, aludiravši na činjenicu da je osam mjeseci čekao napad na titulu nakon što je porazio Jairzinha. Miočić je tom periodu titulu branio jednom godišnje u prosjeku, ali UFC nikad nije razmišljao o uvođenju titule za privremenog prvaka.

Dana White u jednom od intervjua uoči meča između Ganea i Lewisa priznao je da su odnosi između njega i Ngannoua ‘‘klimavi‘‘, a pokušao je opravdati meč za privremenog prvaka.

‘‘Kad se pobjednik bude borio s Francisom, to će biti kao u starim danima IBF-a i WBC-a (boksačke federacije), a pobjednik će ujediniti pojaseve. Tako gledam na tu situaciju.‘‘, pojašnjavao je White.

Ngannou je odogovorio da to objašnjenje nema apsolutno nikakvog smisla, jer ovdje se radilo o jednoj organizaciji i jednom pojasu.

‘‘U prošlosti nisu organizirali mečeve za privremenog prvaka teške kategorije. Iako Stipe (Miočić) nije bio aktivan, oni uopće nisu niti razmatrali meč za privremenog prvaka. Nisu htjeli niti razgovarati o tome. Sada sam u fazi gdje se ništa dobro ne događa u mom smjeru. Mislim da ipak zaslužujem neko poštovanje kao UFC-ov prvak. Bio sam na dnu jedno vrijeme, ali prihvatio sam to i suočio sam se time.‘‘, rekao je Ngannou za Sirius XM, a time je pokazao kako nije zaboravio na onaj period kad je upisao dva uzastopna poraza.

Dileme više nije bilo, Francis Ngannou bio je nezadovoljan tretmanom od strane UFC-a i više nije skrivao svoje nezadovoljstvo. Jedna borba preostala mu je prema tada važećem ugovoru, a to je bio meč protiv Ciryla Ganea koji je postao privremenim prvakom nakon pobjede nad Lewisom.

Zanimljivom zapletu tada smo svjedočili. Ngannou je se našao u situaciji gdje bi pobjedom protiv Ganea dobio automatsko produljenje ugovora, dok bi porazom postao slobodan na tržištu boraca. Još uoči borbe, Ngannou je davao do znanja da ne planira potpisati novi ugovor dok mu UFC ne omogući veću slobodu. Neki su zbog toga sumnjali da će čak i namjerno izgubiti od Ganea, odnosno da će demotiviran ući u taj meč. To se nije dogodilo.

‘‘Predator‘‘ je jednoglasnom odlukom sudaca porazio Ciryla Ganea nakon pet vrlo zanimljivih rundi. Unatoč nezadovoljstvu, Ngannou je pobijedio i automatski si je produljio ugovor. Barem godinu dana morao je Ngannou ostati pod okriljem UFC-a, ali otvorila mu se opcija da ne mora odraditi niti jedan meč, odnosno mogao je samo pričekati da istekne tih godinu dana. Taj detalj savršeno mu se preklopio s ozljedom koljena i operacijom koja je uslijedila. Oba koljena Francisa Ngannoua bila su bandažirana tijekom borbe protiv Ganea, a ispostavilo se da je ušao s ozljedom koljena u borbu protiv do tada neporaženog Ganea. Uslijedio je oporavak predviđen do kraja kalendarske godine i Ngannou se svakao nije niti mogao boriti kroz ostatak 2022. godine.

Boksački meč bio je jedan od glavnih Francisovih uvjeta za potpisivanje novog ugovora:

Uz oporavak od ozljede, Ngannou je vrijeme odvajao i na pregovore s UFC-om. Sve je bilo vrlo transparentno od strane Ngannoua. Htio je više slobode, a to je uključivalo klauzulu koja mu dopušta da odradi boksački meč. Francisova velika želja jest okušati se u boksu, a Tyson Fury nametao se kao najizgledniji protivnik. ‘‘Predator‘‘ bi se borbom protiv najboljeg boksača teške kategorije sjajno naplatio, a usput bi ispunio svoj san. Međutim, ‘‘sloboda‘‘ koju je tražio nije uključivala samo izlet u boksačke vode, niti je vezana isključivo za financije i dobar honorar u boksu.

U posljednje dvije godine sam se borio ukupno dva puta, iako UFC ima dogovor da će svakome ponuditi tri borbe godišnje. Mogao sam se boriti barem pet puta. Gledajući da na taj način zarađujem za život, osjećaj je bio kao da sam zamrznut, a ugovor je takav da su mi oni potrebni. Loše sam se osjećao i ne želim se više dovesti u tu poziciji. Želimo svakome dati ponešto, ali treba mi neka garancija. Ja ovako mogu potpisati ugovor, a onda ne dobiti borbu godinu dana uz kakvo god objašnjenje oni dali. I to je njihovo pravo jer ugovor kaže kako su oni sudac, porota i izvršitelj.‘‘, u jednom od svojih intervjua, Ngannou je na svom YouTube kanalu još u drugom mjesecu 2022. godine pojašnjavao što ga sve muči u ugovoru s UFC-om, a zatim je dodatno objasnio problematiku.

‘‘Jako dobro poznajem UFC ugovor, prošao sam više puta kroz sve, dobio sam savjete odvjetnika i u njemu ne pronalazim ništa dobro za sebe. No, oni i dalje govore da sam nezavisni zaposlenik. Možda to mogu tako zvati jer mi ne garantiraju mjesečnu plaću i jer mi ne osiguravaju zdravstvenu zaštitu. No, ne osjećam se nezavisno, nemam slobodu, a sloboda mi je nešto jako važno. Kad se nisam borio, morao sam ih moliti da mi daju borbu. To je bio način na koji su me tretirali i ne želim se više s time susresti. To se mora promijeniti, moraju obje strane imati jednaku odgovornost. Oni moraju biti obavezni ispuniti obaveze koje su im dane ugovorom. Moj prošli ugovor nije bio pošten prema meni"

Ngannou se pokazao ‘‘čovjekom od riječi‘‘:

Francis je u ostalim intervjuima isticao da ga UFC neće moći pridobiti samo novcem i da će mu morati pružiti i tu toliko traženu slobodu na kojoj je inzistirao. Ispostavilo se da je bio u pravu, odnosno, Ngannou se pokazao čovjekom od riječi.

U ranim nedjeljnim satima Dana White obznanio je javnosti da Francis Ngannou više nije dio UFC-a, jer se nisu uspjeli dogovoriti oko novog ugovora.

‘‘Nudili smo Francisu ugovor koji bi ga napravio najplaćenijim teškašem u povijesti kompanije. Zarađivao bi više od Brocka Lesnara, više od bilo koga, a on je odbio tu ponudu.‘‘, otkrio je White na konferenciji za medije nakon UFC Fight Night 217 eventa.

To je bio glavni dokaz da je Ngannou kao što smo već naveli, čovjek od riječi. Dana White klasični je biznismen koji je apsolutno uvjeren da sve što želi može pridobiti novcem. Ali Francis Ngannou očito nije takav tip osobe, a Dana White nepovratno ga je izgubio još 2018. godine nakon što je žestoko kritizirao Ngannoua zbog dva uzastopna poraza.

Ego je uistinu svladao Ngannoua u tom periodu i White nije bio pretjerano u krivu. Međutim, Ngannou je učio na greškama koje je tada učinio i bio je svjestan da mu UFC mora pružiti više od statusa ‘‘najplaćenijeg teškaša u povijesti‘‘. Momak odrastao u Kamerunu imao je djetinjstvo prožeto neimaštinom i teškim fizičkim radom u rudnicima pijeska. 2018. godine dao se zaslijepiti UFC-ovim ‘‘hypeom‘‘ i slavom koja je dolazila uz to.

Četiri godine kasnije, Ngannou je sazrio i shvatio je da postoje bitnije stvari od samog novca. Dana White očito ne shvaća takvu životnu filozofiju, ali možda uskoro bude primoran, jer UFC gubi svoju moć. Netočno bi bilo reći da je sve više nezadovoljnih boraca u UFC-u, jer nezadovoljnih boraca bilo je uvijek. Francis Ngannou otišao je korak dalje. ‘‘Predator‘‘ je iz pozicije prvaka ‘‘kraljevske kategorije‘‘ jednostavno odbio pristati na ugnjetavanje od strane UFC-a i napustio je najprestižniju titulu u MMA-u.

‘‘Predator‘‘ se odrekao izgrađivanja ostavštine, ali istovremeno je umanjio i UFC-ovu moć:

Istina, Ngannou je ovime donekle naštetio i svojoj ostavštini. UFC je napustio s jednom obranom titule i rezultati koje ostvari u nastavku karijere, odnosno titule koje će potencijalno osvojiti u nekoj drugoj promociji neće imati tu težinu. Upravo tu i leži važnost i veličina ovog Francisovog poteza. Ngannou je rekao ‘‘ne‘‘ i novcu i ostavštini, jer došlo je vrijeme da netko stane na kraj UFC-ovoj ‘‘diktaturi‘‘ nad borcima.

Mnogi borci počinju se žaliti u situacijama kad krenu gubiti i upadnu u loš niz. Francis Ngannou nije iskazivao nezadovoljstvo u trenucima kad je upisao dva uzastopna poraza. Tada je zapravo bio najtiši i naporno je radio da dođe u poziciju iz koje će njegovo nezadovoljstvo puno jače odjeknuti. Postoje i neki borci poput Aljamaina Sterlinga i Deivesona Figueireda koji kritiziraju UFC sa šampionskih pozicija, ali Ngannou je zasad jedini u toj poziciji koji je poduzeo zbilja konkretan korak.

Odlazak Francisa Ngannoua ogroman je udarac za UFC. Najjača svjetska MMA organizacija uvijek voli isticati činjenicu da su njihovi prvaci najbolji borci svijeta unutar svojih težinskih kategorija i rijetki su oni koji se ne slažu s time.

Međutim, odlaskom Ngannoua nametat će se pitanje ‘‘je li UFC-ov prvak teške kategorije uistinu najbolji teškaš na svijetu?‘‘. ‘‘Kako bi novi prvak prošao u meču s Ngannouom?‘‘ i to su vrlo legitimna pitanja.

Neki će reći da je UFC preživio odlaske i većih zvijezda od Ngannoua. Odlazili su Ronda Rousey, Brock Lesnar, Khabib Nurmagomedov, a već neko vrijeme neaktivni su Conor McGregor i Jon Jones. Ipak, slučaj Francisa Ngannoua povlači jednu bitnu razliku. Ronda Rousey i Brock Lesnar nisu otišli kao najbolji borci svijeta, niti su prešli u druge organizacije, a Jon Jones i Conor McGregor također nisu napustili UFC zbog neke druge organizacije.

Khabib Nurmagomedov može djelomično poslužiti kao dobar primjer posljedica koje će povući odlazak Ngannoua iz UFC-a. Neporaženi Dagestanac povukao se na vrhuncu, kao prvak lake kategorije. Dolaskom Charlesa Oliveire na tron, nerijetko smo slušali pitanja ‘‘kako bi Oliveira prošao protiv Khabiba‘‘, a neki su bili odvažniji te su tvrdili da Oliveira nikad ne bi postao prvakom da se Khabib nije umirovio. Kroz sličnu stvar prolazio je i Daniel Cormier kad je 2015. godine došao do UFC-ove titule u poluteškoj kategoriji, a osvojio ju je pobjedom protiv ‘‘Rumble‘‘ Johnsona. Jon Jones u tom periodu ostao je bez titule zbog problema sa zakonom, a kasnije i zbog problema s dopingom. Cormiera su mnogi tada smatrali ‘‘prvakom na papiru‘‘ i nisu mu priznavali titulu prvaka sve dok ne porazi Jonesa.

Jedna bitna razlika postoji kod usporedbe Khabibovog odlaska s odlaskom Francisa Ngannoua. Nurmagomedov također nije otišao u drugu organizaciju, nego se jednostavno umirovio. Ngannou je UFC napustio kao najbolji teškaš svijeta, ali neće se umiroviti, nego će odabrati novog poslodavca.

UFC stagnira, a konkurencija munjevito raste:

UFC dugi niz godina uživa status uvjerljivo najbolje MMA organizacije na svijetu i nitko im nije mogao parirati. Dojam je da se situacija mijenja, a Ngannou daje dodatni poguranac tim promjenama. ONE Championship i PFL kao organizacije s jakom financijskom podrškom iz godine u godinu pokazuju velik napredak i postaju sve dostojnija konkurencija. Naravno, još su daleko od UFC-a, ali pokazuju potencijal za dobrano se približiti UFC-u. ONE Championship vjerojatno vjerojatno i više od PFL-a pokazuje takav potencijal, jer radi se o promociji koja je glavna na ogromnom azijskom tržištu, a još je važniji podatak da super-bogati investitori vjeruju u taj projekt i spremni su uložiti ogromna sredstva. ONE se odnedavno počeo širiti na američko tržište, a plan je proširiti se po cijelom svijetu.

UFC s druge strane vidno stagnira. Da, još uvijek su najbolja MMA organizacija na svijetu i to nitko ne može osporiti, barem zasad. Nažalost po njih, dok konkurencija munjevito raste, UFC na neki način opada. Neslužbene informacije koje kruže stranim portalima i društvenim mrežama govore da se UFC jako muči kad je u pitanju prodaja PPV-a. 500 tisuća prodanih PPV-ova u 2022. godini prema neslužbenim podacima postigli su jedino oni eventi koje je predvodio Israel Adesanya, ali i to je daleko od brojki koje su nekoć ostvarivali Conor McGregor ili Ronda Rousey i Brock Lesnar. UFC trenutno nema megazvijezdu, barem dok se Jon Jones ili Conor McGregor ne vrate u kavez. Gubitkom Francisa Ngannoua, pretrpili su udarac koji im nikako nije trebao u ovom trenutku. Francis Ngannou zadao je pregršt silovitih udaraca u svojoj MMA karijeri, ali vjerojatno najsnažniji zadao je UFC-u svojim odlaskom iz promocije.

UFC i Dana White navijat će za Jonesovu pobjedu protiv Ganea, a Ngannoua će pokušati omalovažiti:

UFC-u kao utjeha ostaje povratak Jona Jonesa koji još uvije uživa status ponajveće MMA zvijezde na svijetu, ali i po mnogima je najveći borac u povijesti. Porazi li Ciryla Ganea, budite sigurni da će UFC započeti s propagandom kojom će Ngannoua prikazivati kao borca ‘‘koji je pobjegao od Jonesa‘‘. Dana White u neku ruku već je započeo s takvim narativom.

‘‘Mislim da je Francis trenutno u poziciji gdje ne mora uzimati previše rizika. On smatra da se može boriti sa slabijim protivnicima, ali za više novca. Pustit ćemo ga da to i napravi. Učinili smo sve što smo mogli u pokušajima da se ta borba održi, ali on u svojoj glavi smatra da se nude bolje prilike izvan UFC-a, protiv slabijih protivnika. Imao je priliku boriti se protiv najvećeg borca svih vremena i postati najplaćenijim teškašem u povijesti teške kategorije, ali on misli da će zaraditi veći novac negdje drugdje, protiv nekog tko nije najveći borac svih vremena. Morat ćete Francisu postaviti neka pitanja.‘‘, pojašnjavao je White pred predstavnicima medija.

Više je nego očito da UFC-ov predsjednik već polagano pokušava plasirati priču o ‘‘neambicioznom Francisu‘‘ koji je odbio okušati se s ‘‘najboljim ikad‘‘ (Jonesom).

Koliko god će Dana White pokušati djelovati nepristrano u najavama borbe između Ganea i Jonesa, UFC i UFC-ov predsjednik silno će se nadati pobjedi Jona Jonesa. Pobjedi li Jones u meču za upražnjenu titulu, UFC bi ipak imao materijala za isticati svog prvaka kao najboljeg teškaša na svijetu. Ciryl Gane već je izgubio od Ngannoua i to u posljednjem Francisovom meču pod okriljem UFC-a. Taj podatak znatno otežava UFC-u posao da Ganea proguraju kao najboljeg teškaša svijeta.

Što se Jonesa tiče, on i Ngannou nikad se nisu međusobno borili i vjerojatno nikad nećemo saznati tko bi pobijedio u tom dvoboju. Zato će UFC i White navijati za Jonesa, ali Ngannou im je već zadao strašan udarac. Pobijedi li Gane, Ngannouov udarac UFC-u postat će još snažniji, a ironija je još veća, jer Ngannou će taj udarac zadati preko borca kojim su ga pokušali svrgnuti s trona.

Ostali borci moraju slijediti Francisov primjer, ako žele konkretne promjene:

Koliko god Ngannou jako udarao, UFC može primiti njegov udarac. Drugi utjecajni borci morat će slijediti primjer Francisa Ngannoua i zajedno s njime trebali bi uputiti konkretne udarce.

Prečesto slušamo javne žalopojke zbog potplaćenosti, izostanka zdravstvenog osiguranja, kao i zbog činjenice da UFC nerijetko ima nasilnički pristup prema svojim borcima. Ngannou je žrtvovao svoju ostavštinu i potencijalno jako velik novac, u zamjenu za promjene u UFC-u. Ne poprate li ga ostali, žrtva bi na kraju mogla ostati uzaludna, a promjene nabolje ostat će samo nedosanjani san svih ostalih nezadovoljnih boraca.

Linker
20. srpanj 2024 01:47