Prije svega zahvaljujući kvalitetnoj UFC-ovoj medijskoj mašineriji i jednako tako dobrim vještinama Dane Whitea, u sportskom svijetu vlada neko opće mišljenje kako je ženski MMA svoj put prema priznatom sportu započeo onog dana kad je Ronda Rousey debitirala u UFC-u. Dana White preuzeo je zasluge za to, iako je kratko vremena prije toga tvrdio kako se žene neće nikad boriti u Octagonu. Tko zna, možda bi tako i bilo da pravi put za žene zapravo nije utabao Scott Coker putem svoje Strikeforce promocije.
Tako je zapravo 15. kolovoza 2009. godine zapravo ključan datum za ženski MMA. Datum kad se održala danas ipak ne najveća, ali sigurno najvažnija borba u povijesti ženskog MMA-a. Scott Coker bio je vizionar, ali prije svega hrabar čovjek. Došao je Showtime televiziji s nevjerojatnom idejom, koju su oni odlučili pretvoriti u stvarnost. Prepoznao je priliku i u glavnu borbu priredbe tada druge najveće svjetske promocije stavio je ljubimicu Amerike Ginu Carano i brazilski neuništivi stroj, Cris Cyborg.
Pametno je odrađena cijela promocija ove borbe, od samog stvaranja pozitivca i negativca, preko očitog forsiranja naziva ljepotice i zvijeri borilačkog sporta, sve do jako dobro odigranih uloga samih borkinja. Showtime sports je uspješno odradio svoju ulogu o svemu, pripremio je sjajne materijale i uspjeh nije mogao izostati. Nedostajala je samo još pobjeda Gine Carano da sve ispadne savršeno za Cokera. No, nije moglo odmah u startu sve proći onako kako se zamislilo i kako su se sa Showtimea i iz Strikeforcea nadali.
Bila je to tek peta ženska borba u samoj Strikeforce promociji i prva ženska MMA borba na kabelskoj televiziji. Gina je dovedena iz Elite XC promocije, gdje je bila neporažena zvijezda, ali nije to bilo nešto od čega je mogla kvalitetno živjeti i zarađivati. Kod Cyborg je situacija bila još gora. Velikim dijelom ju je financirao njen tadašnji suprug, Evangelista "Cyborg" Santos, koji je bio na vrhuncu svoje popularnosti kao borac. Četiri mjeseca ranije Strikeforce je s njom testirao tržište, a ona je ostvarila uvjerljivu pobjedu. 15. kolovoza 2009. godine tako je ženski MMA došao na veliku scenu.
Carano vs. Cyborg
Strikeforce je uspio u većini svojih namjera. Borilački portali ovu su borbu stavili na svoje naslovnice i na udarne vijesti, a čak i tada još uvijek popularni časopisi su se raspisali o ove dvije djevojke. Na kraju je broj gledatelja na Showtime televiziji bio nešto ispod 600.000, što je u to vrijeme bila više nego respektabilna brojka za Strikeforce. Ženski MMA postao je relevantan, a Strikeforce se pokazao kao promocija koja zna riskirati i na tome profitirati. Za usporedbu, event ranije su predvodili Robbie Lawler i Jake Shields uz 275.000 gledatelja, a prije njega je Franka Shamrocka i Nicka Diaza gledalo 350.000 ljudi. Godinu dana kasnije, Fedora Emelianenka i Fabricia Werduma pratilo se kod 490.000 Showtime gledatelja. Ukratko, samo dva Strikeforce eventa iz 2011. godine su postigli veću gledanost. Što se tiče rezultata, Cris Cyborg doslovno je uništila Ginu, nanijela joj prvi MMA poraz i poslala je u sportsku mirovinu, no ona je uspjela. Velikim dijelom zahvaljujući ovoj borbi, uz dodatak atraktivnog izgleda, napravila je dobru karijeru na velikom ekranu. Ipak, ono najvažnije tek slijedi. Gina je dobila jednu od glavnih uloga u trenutnoj najičekivanijoj TV seriji Mandalorian, smještenoj u svijet "Ratova zvijezda". O tome gdje je kasnije dogurala Cris Cyborg sve znamo.
Kasnije je Strikeforce izgradio ženske divizije, stvorili su Mieshu Tate, Sarah Kaufman, Marloes Coenen te na kraju i Rondu Rousey, koja je UFC-u pristupila kao Strikeforce prvakinja. No, sve je krenulo 15. kolovoza 2009. godine u San Joseu. I nitko ne bi smio tvrditi drugačija od toga da je to ključni datum u povijesti ženskog MMA-a. I taj sport kao svoje vječne dužnike može imati Scotta Cokera, Strikeforce i Showtime televiziju.
